Tekstovi

Rođena sam u pravoslavnoj porodici. Odgajana sam u ateističkom duhu, jer je tako nalagao otac koji je bio komunista, a i vrijeme u kojem smo tada živjeli. Majka se plašila da me odvede u crkvu i da me krsti, da ne bi izazvala neke posljedice po očevu službu. Znam da me je baka po ocu rado, ali krišom od oca, odvodila u crkvu i objašnjavala mi prve pojmove o Bogu, koliko je to sama znala, onako neuka... Kako sam rasla i moje interesovanje za veronauku je raslo. Tražila sam Istinu u onome što su mi ljudi oko mene nudili, u hrišcanstvu... Međutim, nisam nalazila zadovoljavajuće odgovore na svoja pitanja. Stalno su me zbunjivale teorije o Jednom Bogu koji je, ustvari, trojan i o tome da se On otelotvorio u tijelu Isusa Hrista. Nikako nisam shvatala zašto Srbi pravoslavci slave slavu, mole se ikonama, pale sveće i stavljaju pare na ikone... To se kosilo sa svim principima vijere i bar dvije od deset Božijih zapovjesti... Prva Božija zapovjest glasi: Ja sam Gospod Bog tvoj; nemoj imati drugih bogova osim mene... a druga: Ne pravi sebi idola niti kakva lika; nemoj im se klanjati niti im služiti... Pa ćemu onda, pitala sam se, ljudi imaju ikone na zidu... Zar to nisu idoli? A kako onda, opet, objasniti pojam Oca, Sina i Svijetog Duha u Jednom Bogu... Ništa mi nije bilo jasno. Činilo mi se da sam više znala o Bogu dok me nisu potpuno sludjeli sa ovim teorijama...

Kad mi je bilo osamnaest godina trebalo je da krenem u Ameriku na put ka nauci. Išla sam na studentsku razmjenu, tj. u srednjoškolsku razmjenu na godinu dana.  U Americi sam se družila sa ljudima iz cijelog svijeta. Jedna od najbližih mi je bila devojčica iz Pakistana, muslimanka... Sjećam se da mi nikako nije išlo u glavu kako ona, u ime Boga, može da izdrži čitav dan bez hrane u vreme ramazanskog posta. Nisam znala... nisam imala odakle da saznam. Islam je tada zvučao kao pretnja, kao nešto što je fundamentalno, strašno, nešto što je potpuno nazadno i ekstremno... Vratila sam se u zemlju tek 95. godine poslije tri godine provedene u Americi... I poslije povratka u Srbiju nastavila sam da konzumiram marihuanu i da se družim sa negativnim osobama. Medutim, nekako u to vrijeme počinje moje buđenje... Prije dve godine upoznala sam nekog ko je možda iz korjena promenio moja shvatanja o islamu. To je bio drug mog poznanika, postdiplomac na ETF-u u Beogradu. Sviđalo mi se što je umjeren, blag, iskren, ništa nalik na viziju muslimana koju sam do tada imala. Sa žarom u očima je pričao o Bogu i bio srečan kao malo dijete dok mi je objašnjavao zašto je nešto ovako, a nešto pak onako u islamu. Upoznao me je sa mnogim svojim prijateljima. Jedan od njih mi je jednom prilikom doneo prijevod Kur'ana na čitanje. Provodila sam sate ispred ove dragocjene knjige, često plačući zbog istine koja je bila u njoj, srećna što sam je našla... U to vrijeme sam počela intenzivno da čitam knjige o islamu. Gutala sam literaturu... Fascinirala su me sva ta saznanja o islamu. Saopštila sam svojoj rođenoj sestri da sam u srcu muslimanka... da ja vjerujem u Allaha, Jednog i Jedinog... da vjerujem da je Muhammed, s.a.v.s, Božiji poslanik. Postila sam dvije nedjelje ramazana, iako još nisam bila »zvanično« muslimanka... Dopalo mi se. Ne mogu opisati sav taj osjećaj koji sam imala dok sam postila, moju radost iftara. Ali, u svemu što sam radila nedostajalo je nešto veoma bitno i suštinsko… nedostajao je namaz... Znala sam da je islam bio pravi put... Insistirala sam da što prije izgovorim šehadet... Drhtala sam i skoro plačnim glasom izgovorila: EŠHEDU EN LA ILAHE ILLALLAH WE EŠHEDU ENNE MUHAMMEDEN ABDUHU WE RESULUHU... Moje biće je ispunila neka čudna radost.… Sve ono što sam ja bila do tada je počelo da umire… moje staro »ja« je polako umiralo i ostavilo mjesta za neko novo i bolje »ja«, za nekog ko će živjeti i raditi sve u životu zarad Allahovog zadovoljstva. Ja sam se ponovo rodila i ponovo počela da živim… Moji prijatelji su počeli da mi čestitaju i bili su stvarno srečni zbog mene... Njihova troipogodišnja ćerkica je htjela da i ona stavi maramu kako bismo se slikali i uveličali taj trenutak... Bila sam presrečna kada smo klanjali akšamski namaz, svo troje zajedno... Elhamdulillah, moj prvi namaz!!!

Sada sam Aiša. I uvjek ću biti Aiša…

(Saff.ba)