Tekstovi

Es-selamu alejkum draga braćo i sestre!

Pišem vam u ovom svetom mjesecu ramazanu o mome povratku u islam. Zovem se Jasmina Kazazić Murić. U Švedsku sam došla nakon rata. Ovdje se već nalazio najveći dio moje najbliže rodbine, kojima sam ja, uz Allahovu pomoć, pomogla da dođu u vrijeme žestokih ratnih sukoba u Mostaru između Bošnjaka i Hrvata. Ali, ja sam ostala u Bosni jer sam mislila da ću moći ostvariti svoj san, raditi na intrenoj klinici na Koševu. Moji nena i dedo rahmetli, roditelji od moje majke rahmetli, ranije su živjeli u Sarajevu. Kao dijete čitavo ljeto sam provodila kod njih u Sarajevu. Na Koševu sam radila na endokrinologiji, ali bez ikakvog ugovora, volontirala sam. Pokušavala sam na drugimm mjestima, nažalost bezuspješno, svi šefovi su govorili da čekaju kolege iz Italije , Njemačke i drugih zemalja gdje su ovi izbjegli za vrijeme rata. U Banajluci su se zapošljavali Srbi iz Sarajeva, ali eto ja, Bošnjakinja nisam mogla naći posao  u Sarajevu, čak ni u ratu!

Tako, krajem decembra 1995. stižem u Švedsku. Mi, svi ukućani, smatrali smo se muslimanima, međutim malo smo mi poznavali islam. Bilo mi je bitno da imam modernu odjeću, kao većini mojih sugrađanki. Rahmetli mama je klanjala ali ne redovno svih  pet vakata namaza. Svakog prvog dana Bajrama ja i ostale moje sestre ( ima nas četiri), sastajali bismo se kod naše drage mame a onda redom kod nas sestara. Često smo jedna drugoj ponavljali ajet iz Kur´ana, za koga je svaka od nas mislaila da ga razumije, koji govori da su neki ljudi slijepi i gluhi pored vida i sluha.... To smo govorili u našim prepiranjima o malim stvarima.

Često sam se pitala ko je od nas zaista slijep i gluh, a nakon povratka Allahu sada zanam da smo sve četiri bile slijepe i gluhe, jer se nismo odazvale Gosodaru svih svijetova. Moji rahmetli roditelji umrli su u roku dvije godine. Nakon smrti mame osjećala sam se užasno. Tada sam živjela sa mužem i sinom u kuci, u najljepšem naselju grada gdje živim, u blizini mora.

Sinu sam često govorila o Allahu, Jedinom Stvoritelju. Pokazala sam mu i Kur`an. Sin me je sa svojih 6 - 7 godina života  tražio da mu navečer čitam i objašnjavam Kur´ an. Tako sam i radila! Pitao me je: „Je li to znači da treba klanjati redovno, znači li da treba da se pokriješ, itd.“ Ja mu sve to potvrdim i pojasnim, a onda me on upita: "A zašto to ne radiš?" Na ovakva pitanja nisam mu znala odgovoriti!

Nakon što mi je majka preselila na ahiret sjetila sam  se da se hadž može obaviti za umrlog. Obavijestila sam sina i muza ( sad bivseg) da želim obaviti hadž za roditelje. Odem u naš mesdžid, uzmem nešto literature o obavljanju hadža i shvatim da to ne mogu uraditi dok ja licno ne obavim hadž. Zamolila sam muža da ide sa mnom na hadž, on je rekao da nije spreman. Moj sin, koji je tada imao osam godina odlazi na hadž sa mnom i tamo nalazim bedele za roditelje. Imam u našem mesdžidu mi nije rekao da ja ne mogu bez mahrema ići na hadž, ili ni on to nije znao.

Nakon što sam obavila hadž, nakon povratka kući,  nisam se ni pokrila, niti sam klanjala.

Moj povratak Allahu dželešanuhu počinje kasnije, krajem 2011. U  ovom gradu , Norcepingu, radila sam kao liječnik u bolnici, specijalizirala internu medicinu, kupila kuću,,,ostvarila nekakav san današnjeg Bošnjaka. Međutim,  stalno me je pratio osjećaj da i nešto nedostaje.

U septembru 2007.godine razvodim se od muža. Dogovorili smo se da dijete ostane kod mene a da on ima , ako hoće, kontakt sa djetetom svaki dan po nekoliko sati. Zajedničku kuću smo trebali prodati. To smo lahko riješili. Otkupila sam njegov dio tako da sam ostala tu živjeti sa sinom. Dakle, preuzela sam sav kredit ( sad znadem da je haram!) na sebe!


U 2010.godini donosim odluku  da odem na specijalizaciju opće medicine i na taj način izbjegnem dežure. Od mene se tražilo samo dvije godine specijalizacije. jer sam imala švedsku internističku specijalizaciju.  Nekoliko zadnjih godina, prije  nego što sam se ponovo vratila u islam, dolazila sam na odmoru u Mostar. Povremeno sam putovala i u Sarajevo. To vrijeme sam iskoristila i za čitanje Kurana, posjećivanje džamija i saznavanje novih informacija o islamu. Na hadžu  sam čula da su mevludi novotarija. Htjela sam više saznati, međutim ljudi koji  su prodavali islamsku literaturu nisu mi znali pojasniti mnoge stvare za koje sam se interesirala.


Ljeti 2010. i 2011. zastanem na istom ajetu iz Kur`ana: 5:57: O, vjernici, ako neko od vas od vjere otpadne-pa Allah ce sigurno mjesto njih dovesti ljude, koje On voli i koji Njega vole....


To sam povezala sa prelaskom ljudi u islam na Zapadu! Vidjela sam i čitala, između ostalog, knjigu Murada Hoffmana o njegovom prelasku na islam. Vidjela sam kako ti ljudi to predano rade: klanjaju, žene se pokriju, jedu samo halal, poste,  zapravo rade ono što nam Allah dželešanuhu naredjuje!

Allahovom milošću počela sam bolje razumijevati ajete iz Kurana. Krajem 2011.  godine putujem svaki dan, jedan dio autom a drugi vozom,  na spomeutu  specijalizaciju opće medicine!, bolje rečeno na ginekologiju, jer je bilo teško dobiti mjesto na toj klinici u mome gradu. Bilo je jako teško, rano jutrom sam odlazila od kuće, prije zore da bi stigla na voz u grad koji je udaljen 50- ak kilometara.

Ta jesenja jutra u Švedskoj  bila su kišna, mračna, vozila sam tih 40-ak minuta i za cijelo to vrijeme govorila sam: La illahe illallah! Govorila sam i na našem jeziku: Gospodaru, ti koji si nas stvorio i kome se vraćamo, Ti koji si Gospodar ovog i onoga svijeta, Ti koji sve znaš i umiješ, Ti, kome niko nije ravan : UPUTI ME NA PRAVI PUT!

I jedne noći krajem novembra, pred samu zoru, probudi me jarka svjetlost, poput sunčeve svjetlosti. Osjetila sam da mi od te svjetlosti dolazi nešto kao magnet, koji mi otvara moja prsa, baš tako bih to opisala, osjetila sam širinu u prsima. Taj magnet se vratio na nebo prema onoj svjetlosti u roku od nekoliko sekund. Još jedan dio mi se desio koji nikako n eznam i ne mogu objasniti. Istovremeno u glavu dolazi: NAMAZ! T riječ mi je došla u gavu, nisam čula nikakav glas, ali znala sam da je to UPUTA od Allah!


Ujutru sam ovaj doživljaj ispričala sinu, počeli smo tražiti ispravno obavljanje namaza po internetu. Sin mi je kazao za Yotube. Tu sam ukucala: PRELASCI NA ISLAM! I prvog šejha koga sam vidjela bio je YUSUF ESTES! Slušala sam ga i uživala u njegovoj priči! Onda sam slušala Pierrea Vogela, Abduraheema Greena, Naika Zakira, Ahmeda Deedata i druge i uživala!

Na Youtubeu slušala  sam nekoliko sura iz Kurana sa prijevodom  na naš jezik

PLAKALA sam, slušala opet i opet, suze su samo lile niz moje obraze! Moj sin se malo zabrinuo i rekao mi da se malo smirim. Oh, da sam bila sama kući, kako bih rado samo plakala i plakala. To je zbog Allahove milosti kako kaže šejh Yusuf Estes.

Već sam znala učiti neke sure, ali sad sam to radila sa prijevodom. Znala sam šta govorim u namazu! Predivno sam se osjećala!

U januaru počinjem da radim na pedijatriji. Već tada dolazi misao u moju glavu: HIDŽAB! I ja se pokrijem, kupim široku haljinu, svu svoju markiranu robu i jakne koje sam plaćala i po 450 eura sam poklonola familiji, ali sam im rekla da želim da oni to dalje poklone nekome drugom i da se pokriju kao i ja!

Moje sestre su šokirane! Iznenađena sam što su šokirane mojim povratkom Allahu. Pokušavaju mi objasniti da je opasno raditi kao doktor na zapadu i biti pokrivena, kako ću s poslom, šta će moj sin??? Ali, moj sin je divno reagirao:" Mama , pa ti ćeš, inšallah u džennet".

Međutim, ubrzo su se uloge promijenile, sada ja počinjem govoriti mojim sestrama da treba da klanjaju, da se pokriju, da upoznaju i nauče islam. Jedan dio rodbine je promijenio brojeve svojih mobitela da ih ne bih "gnjavila" o islamu. Kolege i kolegice na poslu su  šokirane!

Jedna kolegica mi je rekla:" Ja ne mogu da shvatim, zar ti, zar ti... oh, kako vas vaši muževi zlostavljaju". Rekla sam joj da sam razvedena već nekoliko godina, i da mi ovo naređuje Allah Uzvišeni u Kur`anu. Pokušala sam im pričati o islamu, ali rijetko me ko slušao.

Nakon što sam počela klanjati i nositi hidžab sjetila sam se kredita i kamate. Odlučila sam da prodam kuću. Nije to išlo lahko, kad su vidjeli kako izgledam, ali ja sam vjerovala u Allahovu milost, oslanjala sam se na Allaha koji je spletke njihove otklonio pri prodaji kuće a i stana u Mostaru. Cijenu stana i kuće dobro sam spustila. Jedino mi je bilo važno da što prije riješim kamate.

Elhamdulillah, Allah mi je pomogao, sad radim u bolnici, obavljam namaz na poslu, dobila sam odobrenje da radim 80%, slobodna sam svaki petak! A moj sin, sad sa punih 16 godina, hvala Allahu, klanja i posti. Govorim mu da pozove i svoga oca u islam što on i radi, a Allah upucuje koga On hoće.

Nažalost, moja rodbina, moje prijateljice, koje se smatraju muslimanima, zahladili su odnos sa mnom, jedna sestra sa mnom i ne govori, ali ja dovim za njih svaki dan, da im se Allah smiluje kao što se meni smilovao!

Slušala sam Pierre Vogela kad sam htjela da se pokrijem , u klipu kaže: "Zašto se ti, sestro, ne pokriješ?" I ja sam to gledala nekoliko dana po nekoliko puta i pokrila se, elhamdulillah.

Kur´an čitam, ne učim još, jer ne znam arapski, ali naučiću  inšallah! Sljedeće godine idem, inšallah sa svojim sinom koji može da mi bude bedel,da obavimo hadž!

Pozivam sve ljude da čitaju Kur`an i izučavaju ISLAM.

Molim Allah Uzvišenog da uputi moj narod koji se udaljio od islama!

Selam alejkum,


Vaša sestra:

Jasmina Kazazic Murić

(pozivuraj.com)