Tekstovi

MANHAJM, Njemačka — Oboje su bili odgajani u Rimo-Katoličkoj porodici, ona u Manhajmu-Njemačka, a on u Kissimiju, Florida.

Kada je narednik Kris Tarantino otišao u Irak 2006 godine, njegova žena je počela da postavlja sebi pitanja o životu i smrti, i to ju je navelo da primi Islam.“Bila sam jako, jako uplašena da će mu se nešto loše dogoditi,“ kaže Kristina Tarantino.

Počela je da se pita šta bude nakon smrti, kako nam to ona kaže, i koji je najbolji način da se živi na zemlji.

Provodila je svoje vrijeme sa svojom starijom sestrom, koja je prešla na Islam nakon što se udala za Palestinca,  koji je bio uzrok upute njene sestre.

Tarantinovi kažu da im je Islam dao novu svrhu, značenje i uputu u njihovim životima. Odrasli su ostavili muziku i alkohol. Djeca su ostavila zubić vile i djeda mrazove. Ova slika je uslikana u njihovom dvorištu, sa lijeve strane su njihova djeca Andrew i Jayden, a tu su i njihovi roditelji Kris i Kristina.

Odgovori o Islamu koje joj je njena sestra davala imali su jako puno smisla Kristini, i kako kaže, dali su joj mnogo smiraja.

Pričala je o svom duhovnom unapređenju sa svojim mužom u stalnim pozivima koji su bili uspostavljani između Kama Tadži u Iraku i Manhajma.

Čak i tako „Bio sam šokiran kada mi je rekla — ‘Prihvatila sam Islam,’” , rekao nam je Kris koji je sada narednik.

Njegovo prvo pitanje je bilo da li će ona početi nositi hidžab? Nisam još bila spremna, kaže Kristina. Ali nije je to puno ni pitao, već kako kaže „U svojim molitvama sam molio za uputu!“

Posljednje godine, nakon što je drugi put otišao u Irak,  plavokosi vojnik plavih očiju je također postao musliman. Odlučio je da to ne krije.

“Otišao sam u Kuvajt i kupio sam tepih za klanjanje (sedžadu) , i odmah tu sam počeo klanjati. Shvatio sam da neće biti kraj svijeta ako priznam svima da sam musliman.“

U toku prošlog desetljeća i borbi u muslimanski zemljama, neki vojnici su čvrsto bili ubijeđeni da su muslimani žestoki protivnici vojsci kojoj oni služe.“

Kris se prijavio u vojsku 1998 godine, prije napada na New York i Washington D.C, i prije nego što je Amerika otpočela rat sa dvije muslimanske nacije. Kris kaže kako nikada nije imao nikakve osjećaje u pogledu muslimana, niti pozitivne niti negativne, čak i dok je išao u Irak.

“Sve što sam znao bilo je da idemo da se borimo protiv terorizma” kaže Kris.. “Kao vojnik, samo sam radio šta mi se kaže. Oni kažu da je neznanje blaženstvo, a mogu reći da sam bio neznalica.“

Nakon toga,  njegova žena je sve više religioznija, tako da su odlučili da odu u Sunijsku džamiju u Manhejmu. On kaže da je tada uvidio da je cijela ideja radikalnog napada na Zapad bila potpuno neispravna i sa islamskog stanovišta.

“Ja slijedim učenja poslanika Muhammeda. Ono što poslanik Muhammed uči, zasigurno nije to, i ne povezujem se sa radikalizmom ni u kom smislu!“

Ali njegova situacija je neobična: On je jedini Američki vojnik u ovoj Njemačkoj džamiji, jedan od nekoliko muslimana u čitavoj vojsci i jedan od još manje muslimanskih vojnika koji nisu tradicionalno iz muslimanskih porodica ili da su Afro-Amerikanci.

“Moram reći da nisam sreo nikoga iz svoga podneblja” kaže Kris. Iako je prelazak na Islam ovog bračnog para privatne a ne političke prirode, njegovi pogledi na rat u Iraku i Afganistanu i inače ratu uopće, su se mnogo promjenuli.

“Kao muslimani, mi vjerujemo da ako ubijemo jednu nedužnu osobu, kao da si ubio čitav svijet“ kaže Kris, koji je sada u signalnoj jedinici i radi na komunikacijama. „Želim da budem na strani onih koji pomažu“, kaže on.

Kao dio te ideje, ovaj par je pomogao da se pokrene neprofitna organizacija koja će slati hranu i lijekove za Somaliju, državu u rasulu koja preživljava najveću epidemiju gladi u proteklih nekoliko decenija.

Od 2006 godine, država se suočila sa pobunama vojne grupe „El-Šebab“ koja kontroliše većinu južne Somalije.

Glad , uzrokovana sušom, ratom , zabranama na lijekove i konstantni haos, doveo je preko 4 miliona Somalijaca-više od pola ukupnog stanovništva-u  „krizu“,  prema statistikama Ujedinjenih Nacija. Zbog gladi, u nadolazećih nekoliko mjesci preko 750.000 ljudi je ugroženo sa smrću. (U momentu pisanja ovog članka)

Tarantino porodica i drugi iz mesdžida Omer El-Faruka su osjećali da moraju nešto poduzeti.

Kristina je bila jedna od sedam ljudi iz te džamija koji su oformili grupu pod nazivom „Islamska humanitarna organizacija za razvoj“ (www.IHED.de)

U samo nekoliko sedmica, ova organizacija je skupila preko 135 tona hrane i medicinskih lijekova, kaže Kristina. Njen muž je za ovo upotrijebio svoje mišiće, „Pomagao  sam pri utovaru“, kaže Kris.

To je sve skupljeno i organizovno u toku mjeseca Ramazana, kada sposobni muslimani ne jedu niti piju niti se pridaju bilo kakvim tjelesnim uživanjima sve od zore pa do zalaska sunca.

Hrana i potrepštine su bile skladištene u skladištu nedaleko od Kelna, pa su poslane morskim putem prošlog mjeseca.

Kod kuće, Tarantino porodica je nastavila sa izučavanjem svoje nove vjere, te su pokušavali da je slijede što je više moguće.

Kristina nosi hidžab kada napusti kuću, kao i dugu haljinu i rukave. U njihovoj džamiji ima mnogo onih koji su prešli na Islam, kaže Kristina. To su većinom žene raznih nacionalnosti, Maroko, Bosna, Poljska, Rusija...

Kada odem u trgovinu, neki ljudi „bulje u mene“,  osjećam se kao astronaut. Prošli put kada sam otišla sa svojom sestrom,  pitali su me da li sam došla radi posla? S obzirom da tamo mnoge Turkinje koje nose hidžab čiste lokalne škole.

“Rekla sam svom mužu: 'Vjerovatno misle da si me doveo iz Iraka!“

Njen muž nikada nije imao problema sa prihvatanjem. Vojnici u njegovoj četi znaju da je on musliman. „Pričam sa njima o Islamu, jer je to moja šansa za dobro djelo“, kaže Kris

“Prvi put, rekli su: - “Šta?” “Ti si?” “Stvarno?”. Poslije su mi govorili:“Naredniče Tarantino, vrijeme je za molitvu“, poštovali su me.

Samo je jednom doživio lošu reakciju. Pozdravio je „brata“, drugog vojnika muslimana, porijeklom Afro-Amerikanac, govoreći mu na arapskom:“Esselamu alejkum-neka je mir sa tobom“

“A taj vojnik mu je samo rekao: “Shhh,’” kaže Kris.

Planira da se povuče iz vojske od sljedeće godine i da se preseli sa porodicom u Sjedinjene Američke Države. Kristina planira da nastavi da izučava komunikacijske veze, kako bi to i diplomirala, a njen muž planira da nastavi studije na akademiji za vozače putničkih aviona.

“Ista stvar kao ona za koju sam već bio istreniran, smao bez oružja„ kaže Kris.

Par se upoznao u Manhajmu prije više od deset godina.  Tri puta su se vjenčavali: Jednom u gradskoj vijećnici, jednom u crkvi, i sada su se vjenčali u njihovoj džamiji.

Jedna od najtežih stvari koja im se desila nakon prelaska na Islam, jeste u vezi njihova dva sina. Pitali smo se:“Šta da kažemo djeci?“, kaže Kristina. U biti trebali smo da im kažemo:“Nema više zubić vile niti Djeda Mraza...i prihvatili su to jako dobro.“

Krisu postane malo neugodno kada se počne pričati o životu nakon smrti, u pogledu obećanja da će muškarci imati više netaknutih žena, kao i o mogućnosti da ima više žena u mogućnosti. Njegova žena je bila potpuno jasna što se tiče višeženstva :

„To je samo opcija, ali ne mora značiti da ti moraš tu opciju uzeti“, kaže Kristina.

Izvor: http://www.stripes.com

Prijevod: Eldar H. Tutnić