BiH

U Bosni i Hercegovini, pa i mnogo šire, institucija i osoba reisu-l-uleme Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je javna, društvena, politička i vjerska institucija i osoba prvog reda po važnosti. Takav se zaključak mogao dobiti dva dana prije, na dan održavanja i nekoliko dana poslije održane sjednice Sabora Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, 14. 04. 2012. g. Premda bijaše ostalo čitavih sedam mjeseci aktuelnom reisu-l-ulemi do isteka mandata, i premda se po važećim pravilima aktuelni reisu-l-ulema nije ni mogao kandidirati, i premda pravila o izboru reisu-l-uleme ne predviđaju tako dugačak period za raspisivanje i sprovođenje izbora, ipak se u javnosti kreirala atmosfera izbora reisu-l-uleme i izborne spletke aktuelnog reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića. Naravno, u bosanskoj zbilji laži i potvore na reisu-l-ulemu dr. Mustafu Cerića nisu nikakva novost, to je proteklih godina bilo sastavnim dijelom njegovog radnog dana, poslijepodnevnog i večernjeg odmora i vikenda. Lijegao je i ustajao slušajući premotavanje starih ili plasiranje novih laži i podvala, čak su mu i državne institucije nalagale da trpi uvrede i laži o sebi.

Neću govoriti o medijskim, političkim, unutarislamskozajedničkim (ne)dosljednim specijalcima i specijalkama za blaćenje, ponižavanje i „razvlačenje“ lika i djela reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića, niti o tome da je važnost „prvog reda“ instituciji reisu-l-uleme upravo darovao dr. Mustafa Cerić (nije njega afirmirala i dinamizirala institucija reisu-l-uleme nego je on dinamizirao i međunarodno afirmirao ovu instituciju unoseći u nju već afirmirani a ne svoj anonimni i prosječni personalni intelektualni kapacitet), niti o tome da je bilo i još uvijek jeste ponosno i časno biti u njegovom okruženju, raditi s njim, slušati njegove vizije, katkad polemizirati s njim, napajati se njegovom hrabrošću (za neke kontroverznošću), ponekad, makar djelimično, preživljavati s njim sve te uvrede i laži, napade i spletke. Da, mnogo je dionica kojima je hodio reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić i zasigurno će u narednom periodu i godinama one plutati tu oko nas, kao svojevrsni orijentiri i dragocjeno iskustvo kojim je IZ obogaćena u svom institucionalnom radu i društvenoj širini.

No, ovdje hoću problematizirati „javni interes“ koji se očituje u izboru reisu-l-uleme. Šta je javni interes u izboru reisu-l-uleme? Očito je da se aktuelna, prvenstveno medijska, usmjerenost na reisu-l-ulemu pokušava obrazložiti postojanjem javnog interesa. Općenito, javnost interesuju mnoge i različite stvari: politička dešavanja i političari, ekonomija, sigurnost, životi poznatih ličnosti, sport, horoskop, vremenska prognoza i tako redom. Dakako, nije sporna raznolikost interesa različitih segmenata javnosti, međutim činjenica je da može biti javnost zainteresirana i za nešto što nema apsolutno nikakve veze sa javnim interesom, odnosno da neko pitanje koje zanima neku javnost ustvari i nije pitanje od najšireg javnog interesa.

Ako se uzme određenje javnog interesa da je to „zajedničko dobro“ članova jedne zajednice i društva, onda se može kazati da je institucija reisu-l-uleme prvenstveno „zajedničko dobro“ muslimana i članova Islamske zajednice. Muslimani i članovi Islamske zajednice s razlogom su direktno zainteresirani za instituciju reisu-l-uleme, izbor ličnosti i potencijalne kandidate.

S druge strane, koji je interes u izboru reisu-l-uleme onih koji nisu muslimani, nisu članovi Islamske zajednice, baštine animozitet i neprijateljstvo prema institucionalnoj Islamskoj zajednici, imaju tradiciju destabilizacije i ubacivanja spletki u Islamsku zajednicu, dakle imaju li se oni pravo pozivati na javni interes, ima li se obaveza uvažiti njihov zahtjev za javnim interesom na isti način i u istom omjeru kao muslimana i članova Islamske zajednice? Moj stav je da ne mogu i ne trebaju imati isti prioritet i isti tretman, ali to ne isključuje pružanje osnovne informacije.

Da li se državni organi i vladine institucije mogu pozivati na javni interes za postupke koji imaju za posljedicu utjecaj na izbor reisu-l-uleme? Naravno da ne mogu i svaki takav pokušaj mora se rezolutno odbiti. Demokratska praksa nalaže odvojenost države i njenih organa od vjerskih zajednica i izbora njihovih autoriteta i organa. Presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu također su označile nedopustivim bilo kakvo uplitanje države i zauzimanje strane u izboru vjerskih autoriteta i vjerskih organa. Država je dužna da osigura adekvatan okvir i ambijent u kojem će se poštovati sloboda i autonomija vjerskih zajednica i neometan i slobodan izbor vjerskih autoriteta u skladu sa propisima vjerskih zajednica. I tu se završava njena uloga.

Da li općenito političke partije, bošnjačke posebno, imaju pravo za vršenje ili iskazivanje prikrivenog ili otvorenog interesa za izbor reisu-l-uleme? Demokratski standardi i prakse govore da nemaju niti im se to smije dozvoliti. Dakako, ne može im se zabraniti da budu pasivni navijači ili na tribinama u publici, međutim nedopustiva je javna agitacija i upotreba stranačke infrastrukture za promociju bilo koje vjerske ličnosti. Islamska zajednica je mnogo šira od bilo koje političke opcije, njena misija je uzvišenija od stranačkog interesa. Drugo pitanje je, ko u političkoj sferi artikulira bošnjačke i muslimanske interesa i potrebe da bi makar po toj osnovi iskazivao ambiciju? Nažalost, bošnjačka stranačka politika pokazuje svoju kreativnost i iscrpljuje svoju političku viziju u međusobnom blaćenju, optuživanju i satiranju oponenata. Ta politika uspješno destruira svako ranije nasljeđe: političko, vojno, državno, ekonomsko, kulturno, društveno i bila bi neoprostiva greška prepustiti joj na milost i nemilost institucionalni duhovni život muslimana, tj. da rasparčava Islamsku zajednicu.

U ovoj fazi se pokazuje medijski interes kao najeksponiraniji u tretmanu izbora reisu-l-uleme. Medijski interes nije sam po sebi nastao nego je odraz interesa iza kulisa, volje i usmjeravanja iza zavjese onih ruku koje dirigiraju medijima. Šta za muslimane i Islamsku zajednicu znači medijski interes? Koji su to mediji koji imaju svijetlu tradiciju artikuliranja ili odražavanja bošnjačkih i muslimanskih interesa pa su zaslužili posebnu pažnju i udovoljavanje njihovom interesu? Koji su mediji odani profesionalnosti i stručnosti da bi im se povjerilo medijsko pokroviteljstvo izbora reisu-l-uleme i prezentiranje javnog interesa? Dakako, takvu ulogu primarno zaslužuju mediji Islamske zajednice. Oni trebaju biti kanali kojim će ploviti muslimanski interesi. Oni kojima nije dovoljan okvir Islamske zajednice a pretendiraju na pozicije unutar Zajednice ne zaslužuju izbor na odgovorne pozicije unutar Islamske zajednice.

Zbog svega toga potrebno je umjesto termina „javni interes“ u procesu izbora reisu-l-uleme govoriti o muslimanskom interesu i interesu Islamske zajednice u njenom najširem smislu. Treba raspraviti šta je muslimanski interes, ko ga može artikulirati, koji su njegovi elementi i na kojim kanalima se on može komunicirati. Naravno, muslimanski interes i interes Islamske zajednice sam po sebi određuje jedan implicitni okvir, a to je okvir islamskih vrijednosti, odnosno muslimanski interes mora proizlaziti iz islamskih normi i vrijednosti, biti njima nadahnut i potaknut. U tom kontekstu treba postaviti pitanje koji su to mediji i novinari koji su kompetentni i kredibilni da modeliraju muslimanski interes?

I na kraju, hoću primjetiti dvije stvari. Prva se odnosi na nedosljednost kod onih koji su bili glasni kritičari reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića i njegovog javnog angažmana a koji je medijski bio vrlo eksploatiran. Sada ti kritičari ne biraju način i medije da bi dobili javni i medijski publicitet. Na djelu je amnezija, zaboravili su ranije kritike, premda tek treba praviti analizu i istražiti koliko je reisu-l-ulema Cerić javni prostor koristio za promociju samoga sebe, a koliko su u njegovim aktivnostima dominirala pitanja od interesa za islam i muslimane zbog kojih je bio izložen napadima. Bez sumnje, neke njegove aktivnosti su bile štetne po promociju i imidž njegove ličnosti, ali su očito rukovođene nekim drugim a ne ličnim motivima.

Drugo, hoću istaknuti da se ovih dana prepoznaje iskrena zabrinutost mnogih muslimana, njihova briga za Islamsku zajednicu i njenu slobodu, što je pokazatelj važnosti Islamske zajednice i institucije reisu-l-uleme u životu muslimana Bošnjaka, da im je stalo do njih i da im žele napredak i prosperitet. To je dobra stvar, to obavezuje. Muslimani nisu zaslužili razočarenja, poigravanje sa njihovim povjerenjem, njihovom žrtvom. To je muslimanski interes. A Islamska zajednica ima ogroman kapacitet da uspješno štiti muslimanski interes, ali i da ga grubo prokocka!

Ekrem Tucaković (rijaset.ba)