BiH

Skandal u sarajevskim obdaništima: Jeste li zaboravili da sekularnost podrazumijeva i prava muslimana?

Svjedok: Zabrinuta majka

Ne mogu više šutjeti kad me u vratu steže, ne mogu više, ja sada vi?em: „Ma, šta ho?ete više, bolan!“

Ovako je to bilo!


Upisala sam svoje dijete u obdanište JU Djeca Sarajeva.

A muslimanka sam (Bošnjakinja), muž mi je musliman, majka mi muslimanka, babo mi, amidža mi, nana mi, dedo mi musliman, ku?a moja u Sarajevu je muslimanska, pendžer na mojoj ku?i je muslimanski – i gleda na Sarajevo, i oko moje koje gleda kroz pendžer je muslimansko... sve moje i svi moji su muslimani. Iako je to sve tako ja nisam radikal, niti je iko moj radikal, nama ne smetaju crkve, ni Hrvati, ni Srbi... ni to što oni jedu, ni to kome se mole ili ne mole, ni to što oni idu nedjeljom u crkvu, a muslimani petkom na džumu.

No, da moju familiju neko natjera da bude nešto drugo osim muslimana – mi to ne bi znali, vallahi ne bi. Mi muslimani ne jedemo svinjetinu, krmetinu ili prasetinu. I to zna cijeli svijet. Cijeli svijet to zna, a ne znaju neki u Sarajevu.

E, ovako je to bilo!

Kada sam upisala svoje dijete u sarajevsko obdanište pitala sam vaspita?icu: „šta jedu djeca, da li je hrana halal certificirana?“ Ja sam to morala upitati, to je moja islamska dužnost. Ona mi je odgovorila: Ne mogu Vam 100 % garantirati halal hranu, iako se trudimo, ali garantiramo da u obdaništu nema svinjetine, to se podrazumijeva.“ To mi je rekla vaspita?ica i ja sam sa povjerenjem pristala da moje dijete krene u obdanište.

I onda saznam da su mi djetetu u sarajevskom obdaništu davali pile?u paštetu ruske proizvodnje u kojoj ima svinjetine. I saznam da su lagali da nije tako, saznam da su pokušali medijima podvaliti da ruska pašteta ima halal certifikat – a nema. Pa šta oni misle da su stru?njaci u Halal agenciji budale – da su pomiješali kokoši i svinje. Halalite nam - nismo mi muslimani znali da kokoš ima ?etiri noge, mali repi?, njušku kao utika? za izmjeni?nu struju i da se glasa roktaju?i, a s druge strane da svinja nosi jaja, ima krila, dvije noge, perje i da koko?e. ?uj, svinja koja koko?e – ako igdje na svijetu to može bit, može u Bosni.

Kako se osje?am? Pa nije to kao da vam neko zaboravi vratiti kusur od 10 feninga na pijaci, nije to kao da vam neko umjesto bavarskog hljeba slu?ajno u trgovini proda ražev... To su moja vjerska uvjerenja, to je moje pravo, moja sloboda, koje mi garantira to sekularno demokratsko društvo u kojem živim – da budem muslimanka i da moje dijete bude musliman i da ne jedemo svinjetinu. I zašto je to onda tako teško shvatiti – zašto je onda neko, uz hiljadu proizvo?a?a halal hrane (koliko ih ima samo u BiH, Hrvatskoj i Sloveniji sa halal certifikatom) odabrao da mom djetetu dadne pile?u paštetu sa svinjetinom ruske proizvodnje. To me podsje?a na jedan drugi doga?aj koji sam na svojoj koži (ili stomaku) doživjela kao izbjeglo dijete Sarajeva.


Ah, ovako je to bilo!

Bila sam smještena u izbjegli?kom kampu u blizini Zagreba. Ne želim zamarati opisima strijepnje i bijede u kojoj smo živjeli, želim vam re?i šta je to „tele?i buncek“. Mi smo taj „tele?i buncek“ u grahu jeli tri puta sedmi?no. Niko nije pitao što jedemo, bili smo gladna djeca iz Sarajeva. Sje?am se kuhara koji me stalno ispitivao: „jel fino, Sarajka?“ Zašto je on to mene stalno ispitivao nisam znala. Neprestano su se nešto potiho smijali voditelji izbjegli?kog kampa u blizini Zagreba. I onda sam puno poslije saznala da je taj buncek lokalni naziv za svinjetinu, a da je njihov smijeh bio sprdnja zbog uspjele podvale.


Saznala sam to u hrvatskim novinama ?itaju?i recepte: „svinjski buncek se pe?e i kuha i suši, a okruženo je slojem masno?e koje vrlo nježno i aromati?no. Možete ga ispe?i u pe?i na struju, kao i piceke (kokoši), no kada ga pripremi majstor od zanata izgleda kao da je kuhan - mekan, so?an, onako crvenkasta boja...“ Ne mogu opisati što sam osje?ala kada sam shvatila šta su nam radili, namjerno, smiju?i se potiho – tome da su podvalili djeci muslimanima koje su primili kao izbjeglice.

Ne mogu opisati kako sam se tada osje?ala ali znam da mi se to grozno osje?anje vratilo kada sam pro?itala vijest da je neko naru?io (ne mogu tvrditi namjerno) kokošju pašetu sa svinjetinom i da su to jela djeca Sarajeva. I moje dijete ju je jelo.

A ne?u ni da pri?am o ljudskim pravima. Umalo da mi ne padne na pamet da kažem manjinskim pravima, al onda se sjetih da bi ja muslimanka u Sarajevu trebala imati ve?insko pravo. Jel tako? E, pa u Sloveniji više paze na svoje gra?ane vegetarijance koji su u manjini nego što u Sarajevu paze na svoje gra?ane muslimane koji su u ve?ini i ne jedu svinjetinu. Strašno je to. Stalno oko nas rade neki problem: pa vjeronauka u obdaništima, pa Djeda Mraz u obdaništima, pa vjeronauka u školama... stalno. Dosta više, bolan! Ostavite nas na miru. Ho?ete sekularnost? Jeste li zaboravili da sekularnost podrazumijeva i prava muslimana – moje dijete ima pravo da ne jede svinjetinu a vi nemate pravo da tu svinjetinu servirate kao kokošju paštetu.


A kome se ja to obra?am? Vlasti, a kome drugom. Nisu imali mira dok nisu smijenili (sotonizirali) nekadašnju direktoricu JU "Djeca Sarajeva" Arziju Mahmutovi?. Ho?e li primijeniti iste standarde i smijeniti današnju direktoricu Mirjanu Jovanovi?-Halilovi?? Hajde da vidimo? Mirjana je kriva po zapovjednoj odgovornosti i logi?no bi bilo da je se degradira, smijeni... Ho?ete u Europu? Tamam, nisu to halal standardi, to su europski standardi – kada netko nešto na javnoj funkciji uprska – smijene ga. To se zove odgovornost vlasti prema gra?anima.

Eto, ako se tako u?ini garantiram da ?u SDP-ovskom horozu i predsjedniku Zlatku Lagumdžiji poslati jedan poklon paket sa mašnom. Neka ne brinu sigurnosne službe, nije muslimanska bomba. Poslala bi mu jedan poklon koji voli, o kojem sanja zajedno sa vodstvom svoje stranke. Naime, pripremila bi mu jedno specijalno jelo koje je strani specijalitet i zove se tele?i buncek. Znam da ?e mu se svidjeti i želim njemu i ?elništvu njegove stranke da u njemu uživa dok ne bude „rahat od pameti“.

(aljazeera)